Kuvarove kletve i druge gadosti

Srđan V. Tešin: Alternativni vodič kroz Vavilon

(kolumne, članci i eseji, 1998-200

Izbor i pogovor Neven Ušumović

Gradska narodna biblioteka “Žarko Zrenjanin”, Zrenjanin, 2008.

Knjiga “Alternativni vodič kroz Vavilon” predstavlja izbor kolumni koje je Tešin pisao za Kikindske novosti, Kikindske, YellowCab i Građanski list, počev od 1998. godine pa sve do danas, ali i izbor novinskih tekstova koje je povremeno pisao za Vreme i Danas.

Iz pogovora Nevena Ušumovića

Nelagoda (samo)brendiranja

[...] Srđan V. Tešin (1971) pojavljuje se na srpskoj književnoj sceni sredinom devedesetih, dakle, u najgore vrijeme. U doba kada se odvjetnici i liječnici u Srbiji bave raznim marifetlucima ne bi li preživjeli i održali djelić životnog standarda koji su do propasti SFRJ-a samorazumljivo uživali, Tešin sa svojom čvrstom voljom da živi za književnost, i od pisanja - i to u Kikindi - djeluje kao netko kome nisu sve na broju. Devedesetih su ubrzano propadala sva mirna i “dostojanstvena” utočišta za nježne spisateljske duše rasuta po labirintima socijalističkog administrativnog aparata, sve fondacije na koje se pisac mogao oslanjati; knjižare su bankrotirale, životarile knjižnice, a publika je, financijski (i mentalno) dotučena i - zbog rata - svedena na uske nacionalne okvire, pala na minimum. [...] Tešin je kompetentnost izgradio ostajući u neprestanom dodiru s vremenom, insistiranjem na angažiranosti i budnosti. Tešin ne bježi ni od svijeta (ratne) politike, ni od medijske, popularne kulture. Gotova rješenja i kategorije za orijentaciju u postkomunističkom književnom polju i njegovoj medijskoj preartikulaciji ne postoje. Odlika Tešinovog pisanja više je sposobnost postavljanja relevantnih i aktualnih pitanja, nego davanje odgovora i želja za zauzimanjem predvodničke uloge. Čitatelja njegovi tekstovi prije svega dovode pred vrata određene dileme, upozaravaju ga na ono što od medijske zvjezdane prašine isprva nije u mogućnosti sagledati. Tešin s jedne strane “izbacuje” tzv. insiderske informacije, a s druge širi problematiku i smješta je u međunarodni, ex-Yu ili istočnoeuropski kontekst, ne zaboravljajući na dominirajuću zapadnu književnu industriju. Time se njegova pozicija kao pisca, kao i specifična zaostalost srpskog (i generalno štokavskog) književnog polja spram ostalih zemalja u tranziciji, ocrtava vrlo živo i višestrano. [...]